1546. godine Nikola Zrinski Sigetski od kralja Ferdinanda za određene ratne usluge i zasluge dobio je u posjed Čakovec i Međimurje. Zrinski su tako u Čakovcu, koji je njihovim boravkom postao jednim od najvažnijih gradova-utvrda u tom dijelu Habsburškog carstva, imali svoje sjedište sve do 1670. godine. Zrinski su iz Čakovca odlazili u mnoge obrambene bojne, danas zapisane u povijesnim udžbenicima, a uveli su mnoge promjene u način planiranja i vođenja bitaka, što im je donijelo veliku slavu na ondašnjim carskim dvorovima. Habsburgovcima je smetala prevelika snaga i utjecaj obitelji Zrinski i njihovih suputnika iz obitelji Frankopan jer su zbog gospodarske snage imale i veći utjecaj na samostalno odlučivanje o sudbini Hrvatske i njezine samostalnosti. To je na kraju završilo pobunom Zrinskih i Frankopana i dijela ugarskog plemstva koja je krvavo okončana 30. travnja 1671. godine odrubljivanjem glava Petru Zrinskom i njegovom šurjaku Franu Krsti Frankopanu u Bečkom Novom Gradu.

Plemići, kulturni mecene, pisci, ali prije svega vitezovi i vojskovođe Zrinski su tako 1671. prognani iz Međimurja, te porobljeni i opljačkani od onih koje su hrabro branili od najezde osmanlija.