ČAKOVEC

Zrinska garda Čakovec bila je u subotu 27. travnja 2024. domaćin smotre povijesnih postrojbi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Mađarske u prigodi spomen proslave 353. obljetnice smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana (30. 4. 1671., Bečki Novigrad) i 13. spomendana - Dana Zrinskog i Frankopana kada se ujedno obilježava i Dan Međimurske županije te dan osnutka Zrinske garde.

Povorka na čelu koje su bili konjanik Zrinske garde Vlado Matić, konjanice iz Ženske konjaničke garde Vrbovec te konjanici Husarske garde Varaždinske županije i Pukovnije Orehovečki, a iza njih pripadnici Zrinske garde Čakovec, Počasnog zdruga međimurskih branitelja, Zrinyi kadeta Murakeresztur, Zrinyi viteza Siget, Viteške grupe „Nikole Zrinskog“ Pečuh, Gradske straže Bakar, Gradske straže Požega, Hajdučke družine Mijata Tomića Tomislavgrad, Hrvatskog sokola Vinkovci, Keglevićeve straže Kostel, Križevačke djevojačke čete, Krapinskih iliraca, Kuburaške udruge Maruševec, Povijesne postrojbe Ivanić Grada – 10. satnije Ivanić, Počasne sokolske garde Osijek, Samoborske narodne garde, Slunjske krajiške pješačke pukovnije,  Svetonedjeljske garde Petar II. Erdodi, Šibenske gradske straže, Trenkovih pandura Požega, Turopoljskog banderija, Varaždinske građanske garde, Varaždinske husarske pukovnije br. 41 i Vitezova vranskih uz pratnju gardinog bubnjarskog orkestra, Gradskog puhačkog orkestra Čakovec i Hrvatskog gajdaškog orkestra u postroju kojim je zapovijedao gardin zapovjednik Davor Bratković, prošla je iz dvorišta Katoličkog doma u mimohodu najprije središtem Čakovca i postrojila se na Franjevačkom trgu.

Ovdje su ih dočekali rukovodstvo Zrinske garde Čakovec u kojem su bili predsjednik Đuro Bel, počasni predsjednik Alojzije Sobočanec, dopredsjednici Josip Zorčec i Dražen Berkopić, predsjednik Skupštine Branko Krnjak, nadzapovjednik Alojzije Šestan, članovi Predsjedništva Mladen Obadić, Marjan Novak, Markus Pilić i Davor Sokač, predsjednik Nadzornog odbora Stjepan Novak i predsjednik Suda časti Mihael Štebih. Oni su pozdravili i uzvanike među kojima su bili izaslanica predsjednika Vlade Rh zastupnica u Europskom parlamentu Sunčana Glavak, međimurski župan Matija Posavec i dožupan Josip Grivec, predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, predsjednik Gradskog vijeća Čakovca Josip Varga te predsjednik Koordinacije udruga dragovoljaca i veterana domovinskog rata Podružnice Međimurske županije Stjepan Horvat, izaslanstvo Ogranka Matice hrvatske Čakovec sa potpredsjednikom Krunoslavom Mikulanom i članovi Zmajskog stola Čakovec „Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja“ sa predsjednikom Ivicom Zanjkom.

Nakon svečanog ulaza u procesiji u župnoj crkvi svetog Nikole biskupa misno slavlje je u zajedništvu sa župnikom i gvardijanom fra Filipom Đurđevićem, koji je svima zaželio dobrodošlicu, i drugim svećenicima predslavio varaždinski biskup mons. Bože Radoš, inače počasni član Zrinske garde. Na misi je pjevao Gradski zbor „Josip Slavenski“ Čakovec pod ravnanjem Senke Bašek Šamec, uz orguljašku pratnju Mladena Magdalenića.

Nakon misnog slavlja povijesne postrojbe su se u mimohodu uputile do Trga Republike i bile su praćene zanimanjem i oduševljenjem mnogobrojnih posjetitelja. Nakon programa gardista Zrinske garde postrojbe su predale prijavak županu Matiji Posavcu.

Uslijedio je mimohod do spomenika poginulim i nestalim braniteljima domovinskog rata iz Međimurja u Perivoju Zrinski kod kojeg je u znak zahvalnosti i povodom 29. obljetnice akcije Bljesak položen zajednički vijenac, a zapovjednici postrojbi su zapalili i položili svijeće.

Završni dio svečanosti održan je u dvorištu Zrinskoga grada kod spomenika Oproštaj – Petru Zrinskom, Katarini Zrinski i Franu Krsti Frankopan. Ovdje su nastupile članice Ansambla Pučpuljike pod vodstvom Andree Ščapec, a oproštajno pismo Petra Zrinskog“ supruzi Katarini poznatog pod njegovim prvim riječima „Moje drago serce“ pročitao je na početku začasni gardist Dragutin Trstoglavec.

Potom su kod spomenika položeni vijenci Vlade RH, Međimurske županije, Grada Čakovca i Zrinske garde Čakovec i zapaljene svijeće.

Okupljenima se na početku obratio predsjednik Zrinske garde Čakovec Đuro Bel, koji je rekao;

„Pismo grofa Petra Zrinskog supruzi Katarini koje smo upravo čuli sve nas je na neki način vratilo u ono vrijeme i usmjerilo na osobe koje su u njemu sudjelovale. Slično pismo supruzi Juliji napisao je markiz Fran Krsto Frankopan.

Stoga se na spomen prezimena Zrinski usporedo spominjemo i obitelji Frankopan i to ne bez razloga jer dvojica su se njihovih članova Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan povezali ne samo politički i vojno nego i rodbinski.

Hrvatski knezovi ban Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan potomci su najstarijih, najpoznatijih i najznačajnijih velikaških rodova u Hrvatskoj i u Europi.

Oni su bili višestoljetni nositelji i branitelji hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. U vrijeme najintenzivnijih prodora Osmanlija u Europu tijekom 16. i 17. stoljeća bili su branitelji ne samo hrvatskog nego i europskog prostora što je kršćanska Europa visoko cijenila.

Stoga oni u Hrvatskoj predstavljaju one vrijednosti koje povezuju cijelu naciju, ono što jača nacionalni osjećaj i svijest, ono što u nama budi osjećaje rodoljublja, domoljublja i bogoljublja, oni su nezaobilazni dio sastavnice hrvatske državotvornosti.

Predugo bi trajalo da se ovdje samo faktografski nabroje važnije godine ili događaji vezani uz Zrinske i Frankopane. Evo tek njih nekoliko.

Preteča obitelji Zrinski su knezovi Bribirski koji su u početku bili smješteni u utvrdama u zaleđu Zadra i Šibenika kao što su Bribir i Ostrovica. Grgur II. Bribirski predao je 1347. godine kralju Ludoviku I. Anžuvincu Ostrovicu sa Lučkom županijom u zamjenu za „utvrdu zvanu Zrin u zemlji Slavoniji“ sa svim pripadnostima i pravima te posjed Stupnicu nedaleko od Zrina. On se preselio u Zrin i utemeljio je plemićku obitelj Zrinski.

Frankapani ili Frankopani domaća je plemićka obitelj s otoka Krka iako podrijetlo ove obitelji nije nikada do kraja razjašnjeno. Prvi po imenu poznati član ove obitelji spominje se Dujam I. i to krajem 11. i početkom 12. stoljeća te je upravljao otokom Krkom. Svoju su vlast s otoka proširili na Vinodol i Senj, a kasnije do Drežnika, Trsata i Bakra i dalje i drugdje.

Ovisno o vremenskom razdoblju i o tome koga su podupirali stekli su i neke druge posjede čak i u Ugarskoj. Već za rana ovisno o tada postojećim previranjima unutar pojedinih loza Frankopana dolazi i do kontakta sa Zrinskima pa se tako 1541. sestra Stjepana IV. udala za Nikolu Zrinskog. Pojedine su se loze Frankopana polako gasile zbog smrti njihovih najvažnijih članova. Ostali su zabilježeni i kao oni koji su sačuvali i koristili stari hrvatski jezik i glagoljicu, te su ostavili i drugu vrijednu baštinu - graditeljsku, rukopisnu i tradicijsku.

Iz tih hrvatskih plemićkih obitelji proizašli su knez i ban Petar Zrinski koji se rodio u Vrbovcu 6. lipnja 1621. godine od oca Jurja i majke Magdalene koji je do smrti starijeg brata Nikole Zrinskog pomalo odrastao u njegovoj sjeni, te s druge strane Fran Krsto Frankopan sin Vuka II. Krste Frankopana i njegove druge supruge Uršule.

Oba ova plemića povezani su kroz još dvije prigode. Prva je ona poznatija, a to je zajedničko sudjelovanje u pobuni protiv centralističke vlasti Habsburgovca koja je kobno završila tako što su proglašeni izdajnicima te su pogubljeni u Bečkom Novigradu 30. 4. 1671. godine.

Druga je ona manje poznata ali ne i manje vrijedna i značajna, a to je kako se ban Petar Zrinski 27. 10. 1641. godine oženio sa sestrom Frana Krste Frankopana – Anom Katarinom Frankopan. Njih troje prikazani su zajedno ovdje na ovom spomeniku.

Ana Katarina pak nije bila samo Petrova supruga i majka njihove djece, bila je pjesnikinja, a u tim zamršenim prilikama u kojima su se našli Petar i njegov šurjak Fran Krsto bila je angažirana u mnogim diplomatskim pregovorima. Na žalost, niti uz posredovanje Papinih izaslanika i drugih europskih dvorova zla kob smrti odsijecanjem glave Petra i Frana Krste nije se mogla izbjeći jer su nepravedno i neargumentirano bili osuđeni na smrt i prije nego li im se počelo suditi.

Povezani za života bili su posljednji Zrinski i Frankopani povezani i za tamničenja i za smrti. Povezani su i danas kada se njihovi zemni ostaci kao svetinje hrvatskoga naroda čuvaju u kripti Zagrebačke prvostolnice u koju su iz Bečkog Novigrada preneseni i pohranjeni 30. 4. 1919. godine.

Stoga je ovo pismo Moje drago serce vrijedan rukopis svojevrsne ispovijedi za vječnost koji će uvijek biti jednako dirljiv i potresan kao što su to bile veze i odnosi naših Zrinskih i Frankopana. On će nas zauvijek obilježiti kao narod i ljude koji baštinimo najvrijednije od ljudskih osobina što su svojim životom i pred samu smrt posvjedočili Petar i Fran Krsto.

Zahvaljujem vam što sudjelovanjem na ovakvim spomen proslavama dajete potporu djelovanju Zrinske garde Čakovec da se ne zatre uspomena na pojedine značajne i zaslužne hrvatske muževe i žene, što i sami danas svjedočite da u ljudskoj memoriji i srcu i dalje žive oni koji su zginuli pošteno.

Svima u našem malom, lijepom, zelenom i rascvjetalom Međimurju čestitam Dan Međimurske županije – 30. travnja.”

Nazočnima su se još obratili i međimurski župan Matija Posavec te izaslanica predsjednika Vlade RH zastupnica u Europskom parlamentu Sunčana Glavak.

Svečanost je nakon izvođenja arije iz opere Nikola Šubić Zrinski “U boj u boj, mač iz toga braćo” zaključena počasnim pozdravom Zrinske garde Čakovec “Navik on živi ki zgine pošteno” i plotunima iz gardinog topa i ostalih postrojbi sa topovima i kuburama.