BEČKI NOVIGRAD

U organizaciji Zrinske garde Čakovec i u suradnji sa Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Beču i Hrvatskim kulturnim društvom u Gradišču organizirana je 28. 4. 2024. U Bečkom Novigradu svečanost povodom spomendana – Dana Zrinskog i Frankopana.  Spomen proslava održana je u gardskom parku kod spomenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana koji je postavila Zrinska garda Čakovec u blizini mjesta gdje su ova dvojica hrvatskih mučenika i velikana pogubljena 30. 4. 1671. godine.

Zahvaljujući pokroviteljstvu Međimurske županije iz Čakovca su došli poštovatelji obitelji Zrinski i Frankopana sa dva autobusa. Uz članove i gardiste Zrinske garde svečanosti se pridružio i Župni zbor Župe Presvetog Trojstva u Nedelišću.

Članica Zrinske garde Čakovec Ana Lanazan Brajša, koja je na glazbenoj akademiji u Železnom, na violini je odsvirala državnu himnu Republike Hrvatske. Kod spomenika, uz koji su u počasnoj straži bili gardisti Zrinke garde sa zapovjednikom Davorom Bratkovićem, položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Vijence su položili hrvatski veleposlanik u Beču Daniel Glunčić, međimurski župan Matija Posavec, gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, predstavnici Austrijske hrvatske zajednice za kulturu i sport te zajednički vijenac predsjednik Zrinske garde Čakovec Đuro Bel, počasni predsjednik Alojzije Sobočanec, dopredsjednik Dražen Berkopić, meštar zmajskih stolova Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” Petar Feletar i pročelnik Zmajskog stola Čakovec Ivica Zanjko te predsjednik Hrvatksog kulturnog društva u Gradišću Stanko Horvath. Okupljenima su se na početku pozdravnim riječima obratili dogardonačelnik Bečkog Novigrada Rainer Spenger te Stanko Horvath.

Predsjednik Zrinske garde Đuro Bel na svečanosti je rekao;

“Okupljeni na ovom mjestu uz biste koje prikazuju hrvatskog bana Petra Zrinskog i markiza Frana Krste Frankopana, koje smo otkrili na svečanosti prije dvije godine, prisjećamo se tragične smrti ove dvojice hrvatskih mučenika i tragedije koje su zadesile njihove obitelji ali i onodobno hrvatsko plemstvo, neizvjesnosti za hrvatske krajeve i ljude od mora do Ugarske.

Zbog proteka vremena i povijesne distance mogli bi danas pomisliti kako su ova naša dva lava nepromišljeno i ishitreno otišli pokloniti se caru u Beč u pokušaju da se odupru apsolutističkoj i centralističkoj vlasti Bečkog dvora koja je uzrokovala njihovo nezadovoljstvo i dovela do svojevrsne pobune. No, oni koji su studiozno proučili povijesne okolnosti i izvore tog nezadovoljstva mogli bi nas naširoko i argumentirano odvratiti od takvih razmišljanja i dovođenje u sumnje postupaka koji su doveli do smrti odsijecanjem glava Petra i Frana Krste.

Slobodno, svjesno i savjesno kako ih je u tim vremenima navodila njihova ispravna težnja za većom samostalnošću u odlučivanju kako se što učinkovitije oduprijeti osmanlijskim prodorima na njihove posjede i omogućiti razvoj tih krajeva u miru Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan nisu se 13. ožujka 1670. naivno iz Čakovca uputili za Beč da bi i prije dolaska bili uhapšeni i zatočeni, a onda u već pripremljenom montiranom sudskom procesu bili proglašeni izdajnicima za što je kazna bila smrt.

Na sve to mi možemo gledati proučavanjem činjenica i raznih podataka. Ali iz toga crno-bijelog pristupa ne možemo doživjeti što su oni osjećali u svom srcu, u svom duhu i umu. Obojica su bili dobro obrazovani za ono vrijeme, imali su uzore u svojim predcima, imali su obitelji, a bili su i odgovorni za ljude u svojim krajevima i konačno za svoju vojsku.

Osim toga, bili su poznati i cijenjeni na drugim plemićkim dvorovima sve do samog Pape i zato je njihova tragična smrt zgrozila svu humanu kršćansku Europu.

Stoga mi ne slavimo njihovu smrt, nje se s dužnim poštovanjem spominjemo polažući vijence, paleći svijeće i molimo za njih.

Mi veličamo njihov život i njihovu spremnost na žrtvu kao rodoljube i domoljube, kao one koji su bili vjerni obiteljima, narodu i Bogu što su ispovjedili u svojim oproštajnim pismima suprugama Petar Katarini, a Fran Krsto Frankopan Juliji, napisanim večer uoči pogubljenja ovdje u blizini kada je krvnikov mač prekinuo njihove živote 30. 4. 1671. – a Petru je bilo pedesetak, a Franu tek tridesetak godina.

ZA NAROD ŽIVI ONAJ TKO JE UMRO ZA NJ – riječi su to koje nam svjedoče da su unatoč toj tragediji likovi i žrtva, primjer rodoljublja, domoljublja i Bogoljublja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana ostali zapisani trajno u memoriji hrvatskoga naroda sve do onih nedavnih dana i događaja kada su ih svojom žrtvom posvjedočili naši branitelji u obrani i oslobađanju Hrvatske, kao i svi oni građani koji su zajedničkim naporom ostvarili nastojanja mnogih naših predaka da možemo konačno živjeti u slobodnoj i samostalnoj državi hrvatskoj, u zajedništvu i suradnji s drugim slobodnim i demokratskim državama Europe i svijeta.

Mi ovih dana okupljeni u spomen proslavama državnog spomendana Dana Zrinskog i Frankopana kako je to prihvativši inicijativu Zrinske garde Čakovec utvrdio Hrvatski sabor svojom odlukom od 28. 10. 2011. „Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana primjereno i dostojanstveno obilježava se kao spomendan na Zrinskog i Frankopana kao simbola žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine uz geslo – Navik on živi k izgine pošteno.“ činimo upravo to njima u zahvalnost ponosni što nam je to omogućeno.

Stoga vam svima u ime Zrinske garde Čakovec zahvaljujem na sudjelovanju i potpori u tim našim aktivnostima.

Posebno želim zahvaliti na pomoći i suradnji Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču i veleposlaniku osobno, zatim dogradonačelniku Bečkog Novigrada, g. Spengeru, Hrvatskom kulturnom društvu u Gradišču i g. Horvatu na pomoći, zatim Međimurskoj županiji i županu na pokroviteljstvu kao i gradonačelnici Čakovca koja je uz inicijativu Zrinske garde pokrenula postupak da gradovi Čakovec i Bečki Novigrad uskoro postanu gradovi prijatelji. Povijesne veze eto, makar bile i tragične, omogućuju u današnje vrijeme stvaranje prijateljskih i partnerskih odnosa, kao što je to već od prije i slučaj sa Gradom Sigetom s kojim nas je spojio Petrov predak slavni hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski. Hvala našim gardistima, župnom zboru iz Nedelišća, i župniku preč. Ivanu Hercegu koji će nam si pridružiti u katedrali gdje će imati misu, hvala vam svima.“.

Nazočnima su se obratili i meštar zmajskih stolova Petar Feletar, župan Matija Posavec te hrvatski veleposlanik Daniel Glunčić, a pjesmom Bože čuvaj Hrvatsku ovaj su dio programa zaključili orguljaš i voditelj župnog zbora u Nedelišću Vladimir Mihaljević te gardisti Zrinske garde sa počasnim pozdravom sabljama.

U katedrali u Bečkom Novigradu misno slavlje za Zrinskog i Frankopana predvodio je župnik u Nedelišću, dekan Štrigovskog dekanata i gardin duhovnik preč Ivan Herceg. Na misi su pjevali članovi Župnog zbora iz Nedelišća uz orguljsku pratnju kantora Vladimira Mihaljevića, a na violini je zasvirala i Ana Labazan Brajša.

Dan uoči svečanosti spomenik i okoliš kao i grobnu ploču gdje su do 1919. godine na mjesnom groblju bili pokopani posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana očistili su i pripremili hrvatski domoljubi iz Beča na čelu sa Miroslavom Piplicom koji kao čuvari groba unazad petnaestak godina brinu o grobnom mjestu, a sada i spomeniku.